Edukacija 3: Razvoj modela sudioničkog upravljanja u kulturi

Autorica: Maja Dragojević

Civilno-javno partnerstvo u okviru prostorne i kulturne politike

Ideja društveno-kulturnih centara ostvarenih kroz civilno-javno partnerstvo utječe na promjenu dviju politika, prostorne i kulturne. Prostorna politika mijenja se tako da se dio prostornih resursa uključuje u model koji omogućava građanima kontrolu prenamjene prostora i građevinskih radova, od planiranja do nabave i izvršenja posla. Na taj se način otvara prostor za uključivanje socijalnih i kulturnih kriterija u prostorno planiranje. Kulturna politika se mijenja tako što kulturni sustav kooptira društvene prakse koje ne pripadaju tradicionalnom shvaćanju kulturnog djelovanja, iako nastaju u suglasju i sudjelovanju s tradicionalnim umjetničkim i kulturnim praksama. Druga važna promjena u području kulturnih politika jest promjena same organizacijske strukture kulturne ustanove, što ima za posljedicu promjenu načina upravljanja i programiranja.

Dosadašnji odgovor kulturnog sustava na nove potrebe bio je dvojak – privatna inicijativa, koja se ostvaruje kroz poduzeća, umjetničke organizacije i udruge, čije se djelatnosti sufinanciraju javnim sredstvima; i javna ustanova, ustanovljena za obavljanje određene djelatnosti, koju osniva, financira i njome upravlja tijelo lokalne samouprave ili država.

Pitanje koje nam se ovdje postavlja jest zašto bi civilno-javno partnerstvo bilo odgovor na rastuću potrebu za uključivanjem različitih umjetničkih, kulturnih i društvenih praksi u kulturni sustav, a ne postojeća rješenja: privatna inicijativa i javna ustanova.

ODGOVOR: DRUKČIJI NAČIN UPRAVLJANJA

DISKURZIVNI PROSTORI Društveno-kulturni centri su prije svega diskurzivni prostori. Nalaze se na fizičkim lokalitetima koji ih donekle, ali ne u potpunosti, određuju. Moment društvenosti koji ih situira u ipak spacijalno ograničenu, iako ne i statičnu, zajednicu. Društveno-kulturni centri ne mogu se odvojiti od prostora u kojemu se nalaze, ne mogu se odvojiti od zajednice u kojoj djeluju. Oni s prostorom povezuju različite forme komunikacije i dokumentacije, umjetničke radove, tekstove, aktivizam, poduzetništvo. Njihov model rada više nalikuje na itinerar nego na mapu, i to ih bitno razlikuje od drugih kulturnih ustanova, koje prije svega mapiraju, što je važno u njihovom polju djelovanja.

Osnovni elementi za uspostavljanje društveno-kulturnih centara:

• organizirano civilno društvo

• politička, profesionalna i društvena volja

• povjerenje i poštivanje između svih uključenih dionika

• demokratsko polazište

• potreba za demokratizacijom upravljanja javnim prostornim resursima

• pravni okvir i mehanizmi koji omogućavaju i potiču prakse civilno-javnog partnerstva

• pravni okvir i mehanizmi koji osiguravaju sudjelovanje različitih dionika u upravljanju javnim resursima

• transparentnost i dostupnost informacija

• kapaciteti za zagovaranje praksi civilno-javnog partnerstva i sudioničkog upravljanja

• zajedničko razumijevanje civilno-javnog partnerstva i sudioničkog upravljanja

• obrazovni programi za sve uključene aktere

• izvori financiranja

Civilno-javno partnerstvo

Civilno-javno partnerstvo predstavlja zajedničko i suradničko djelovanje i dijalog između javnog i civilnog sektora u svrhu kvalitetnijeg, djelotvornijeg i učinkovitijeg upravljanja i korištenja javnih resursa u odnosu na konvencionalne i tradicionalne pristupe. Dijeljenjem odgovornosti u upravljanju te kvalitetnom povezanošću civilnih i javnih aktera uspostavlja se novi model strukture i procesa organizacije korištenja javnih resursa. Suradnja se uspostavlja na inicijativu javnog ili civilnog sektora, a odnosi i odgovornosti definiraju se kao dugoročna ugovorna suradnja u kojoj su svi partneri dužni kvalitetno izvršavati ugovorom definirane zadatke i preuzete odgovornosti. Kroz partnerstvo se jačaju svi uključeni dionici. Modeli civilno-javnog partnerstva mogu biti različiti u oblicima, s različitim rokom trajanja i intenzitetom.

Mogući modeli civilno-javnog partnerstva (svaki model podrazumijeva definiranje seta pravila,

odnosa između uključenih partnera te raspodjelu odgovornosti I zadataka):

Model hibridizacije – partnerstvo javnog i civilnog sektora u suosnivanju i suupravljanju

novom zajedničkom institucijom koja preuzima ulogu upravljanja javnim resursom.

Model zajedničkog upravljanja – formiranje zajedničkog tijela upravljanja javnim

resursom u kojemu je jednak broj predstavnika javnog i civilnog sektora.

Model suradničkog upravljanja – partnerstvo javne ustanove s određenim brojem organizacija civilnog društva u svrhu zajedničkog upravljanja korištenjem prostora u javnoj infrastrukturi koja je u nadležnosti javne ustanove.

Model proširene suradnje – suradnja javnog i civilnog sektora uspostavljena je isključivo na razini davanja javnog resursa civilnom sektoru na upravljanje i korištenje na određeno vrijeme bez naknade uz obavezu jav nog sektora da pokriva dio materijalnih troškova korištenja insfrastrukture, a civilni sektor osigurava javnu namjenu (kulturnu i društvenu) prostornog resursa.

Model nove javne kulture – transformacija postojećeg centraliziranog modela upravljanja javnim kulturnim ustanovama prema uspostavljanju demokratizirane strukture upravljanja. Uključivanjem predstavnika organi ziranog civilnog društva i građana u članstvo upravnih vijeća osiguralo bi se sudjelovanje različitih dionika u upravljačkoj strukturi.

Sudioničko upravljanje

Sudioničko upravljanje javlja se tamo gdje se ljudi organiziraju, formalno ili neformalno. Koncept sudioničkog upravljanja podrazumijeva definiranje pravila i odnosa među onima koji stupaju u inteRakciju i žele ostvariti zajedničke ciljeve. Na taj se način reguliraju pitanja moći, odnosa i odgovornosti, određuje se tko provodi vlast, ko utječe, tko odlučuje, kako se donose odluke, za što se i kako preuzima odgovornost itd. Ne postoji općeprihvaćena definicija sudioničkog upravljanja, ali većina relevantnih aktera pod ovim konceptom podrazumijeva sudjelovanje i uključenost različitih dionika u

procese upravljanja u kojima se dijeli moć i odgovornost. Koji će aranžman sudioničkog upravljanja biti najfleksibilniji i najsposobniji odgovoriti na lokalne potrebe, mogućnosti i prijetnje, ovisi od slučaja do slučaja. Stoga je za svaki lokalni kontekst potrebno identificirati najprikladniji sustav sudioničkog upravljanja.

Elementi sudioničkog upravljanja U cilju osiguravanja efikasnog i stabilnog sudioničkog upravljanja potrebno je definirati svaki pojedini element u skladu s potre bama i specifičnostima lokalnog konteksta i društvenih uvjeta. Radi lakšeg snalaženja tijekom definiranja elemenata moguće ih je podijeliti u nekoliko skupina, primjerice u tri sljedeće skupine: konstituirajući, strateški i operativni elementi. Okupljeni dionici za svaku skupinu trebaju urediti set elemenata koji će biti zajednički usuglašeni te transparentno dostupni svima na koje se odnose i koji su uključeni u procese sudioničkog upravljanja.

Skupina konstituirajućih elemenata odnosi se na formulaciju procesa upravljanja i njegove izmjene te izravno utječe na strateške i operativne elemente, a može uključiti sljedeća pitanja i pravila:

• tko su uključeni dionici

• kakva je raspodjela odgovornosti između uključenih dionika

• koja su tijela upravljanja

• tko je ovlašten donositi odluke

• kako je definiran način donošenja odluka…itd.

Skupina strateških elemenata – odnosi se na kreiranje politika i pravila kori štenja resursa i

izravno utječe na operativnu skupinu elemenata, a uključuje:

• tko su korisnici prostora

• koja su prava korisnika

• koje su procedure za dodjelu prostora

• na korištenje

• uvjeti i kriteriji privremenog/višego-

• dišnjeg korištenja prostora

• pravila korištenja prostora…itd.

Skupina operativnih elemenata podrazumijeva niz elemenata koji se provode na svakodnevnoj razini i pomažu u provedbi definiranih pravila u skupinama konstituirajućih i strateških elemenata:

• koji su načini praćenja korištenja prostora

• tko su oni koji nadziru korištenje prostora i kome su odgovorni

• koji su mehanizmi rješavanja sukoba

• tko rješava sukobe

• koje su sankcije i tko ih definira

4

Načela civilno- javnog partnerstva i sudioničkog upravljanja:

• Legitimnost i transparentnost

• Odgovornost

• Pravednost

• Otvorenost

KLJUČNI IZAZOVI

Politički izazovi nepostojanje jasne političke volje tjeskoba zbog podjele moći i odgovornosti strah od civilnog društva i zajednice nepovjerenje političkih elita prema građanima i civilnom društvu nespremnost donositelja odluka da sudjeluju u dugoročnim i iscrpljujućim procesima u koje su uključeni različiti dionici

Profesionalni izazovi nedostatak ljudskih resursa za prakse civilno-javnog partnerstva i sudioničkog upravljanja nedostatak znanja o uspostavljanju i razvijanju mehanizama sudjelovanja različitih dionika u upravljanju sukob oko legitimacije za upravljanje javnim resursima

Izazovi u zajednici nepovjerenje građana prema političkim elitama nepostojanje osjećaja da građani imaju pravo sudjelovati u procesima upravljanja javnim resursima

ZAKLJUČAK!

Koji će aranžman sudioničkog upravljanja biti najfleksibilniji i najsposobniji odgovoriti na lokalne potrebe, mogućnosti i prijetnje, ovisi od slučaja do slučaja. Stoga je za svaki lokalni kontekst potrebno identificirati najprikladniji sustav sudioničkog upravljanja.

__________
Naslovna fotografija: Pokret Otoka

Associations Solta Music Choir has upgraded its privacy statement and so-called. cookies in accordance with the new European regulation from the Universal Declaration of Human Rights (GDPR). We use cookies on our website to provide you with a service, analyze usage, ensure availability and system functionality, which we could not provide without using cookies. By continuing to use our website, you agree to receive cookies. More about cookies and your privacy can be found at the link \\\"Privacy Policy\\\".
Prihvaćam uvjete Izjava o privatnosti